MEĐUNARODNI DAN OSOBA S INVALIDIETOM
Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se svake godine 3.prosinca. Ujedinjeni narodi proglasili su ovaj datum 1992. godine kako bi promicali prava i dobrobit osoba s invaliditetom u svim sferama društva i razvoja, te podigli svijest o njihovoj situaciji u političkom, socijalnom, ekonomskom i kulturnom životu. Pune 33 godine kasnije, čini mi se da se i nismo previše pomakli u podizanju svijesti i rušenju stigmi glede uključivanja osoba s invaliditetom u svaki dio života koji im pripada.
Možemo li barem na trenutak zamisliti kako je to doći do vlaka, u invalidskim kolicima ali ipak ne možeš ući jer je na toj postaji visina perona nije usklađena sa vratima iz vlaka. Kako je doći u zgradu sa nekim ortopedskim pomagalom i naići na dizalo koje ne radi te ostati u nemogućnosti posjetu prijateljima koji žive na sedmom katu. Možemo li zamisliti kako je doći pred dućan koji nema rampu za ulazak osoba s invaliditetom te ne biti u mogućnosti kupiti baš to nešto za što vam je oko zapelo. Kako je ne biti u mogućnosti obaviti nuždu u javnom wc-u jer ne postoji u toj ustanovi wc prilagođen osobama s invaliditetom. To su samo neke situacije s kojima se osobe s invaliditetom susreću svakodnevno a svi ostali takve stvari niti ne primjećuju.
Oboljeli od multiple skleroze su također osobe s invaliditetom. Kod oboljelih od multiple skleroze se može javiti još jedan problem a to je česta pojava nevidljivih simptoma. Osoba može i ima određeni stupanj invaliditeta makar ne koristi nikakvo ortopedsko pomagalo. Postoji cijeli popis raznih nevidljivih simptoma koji svijet multiple skleroze čini još kompliciranijim.
Prema izvješću HZZJ navodi se sljedeće- u Republici Hrvatskoj, po stanju na dan 16.09.2024., živi 653.577 osoba s invaliditetom od čega je 362.906 muškog spola (55,5%) i 290.671 ženskog spola (44,5%) te na taj način osobe s invaliditetom čine 17,0% ukupnog stanovništva.
Drugim riječima, oko 17% građana RH svakodnevno se susreće sa raznim tektonskim barijerama, nedovoljnoj socijalnoj osjetljivosti, nerazumijevanju, stigmatizaciji i raznoj, apsolutno nedovoljnoj inkluziji u društvu.
Vratiti ću se na početak teksta. Dakle, prije 33 godine se uvidjelo da se osobama s invaliditetom treba pružiti što kvalitetniji život u svakom segmentu a nekako se čini da su danas potrebe vrlo slične onima od prije 33 godine. Možda je put ka unaprjeđenju baš i u ovakvim javnim člancima za koje se nadam da će dospjeti bar do kojeg srca koje može i želi pomoći u poboljšavanju kvalitete života osoba s invaliditetom. Osoba na ovoj fotografiji u invalidskim kolicima unatoč svim mogućim preprekama, igra košarku. Postigla je to svojim samostalnim trudom. Zamislimo onda koliko bi se postiglo kada bi svatko od nas ma koliko skromno ali ipak pripomogao da se osobama s invaliditetom olakša svakodnevnica.
